Sredstva za gašenje požara

Sredstva za gašenje požara

Nedavno smo pisali o metodama za gašenje požara a danas ćemo pisati koja su to sredstva za gašenje požara.

Sredstva za gašenje požara predstavljaju one tvari koje imaju svojstvo prekidanja hemijskog
procesa gorenja.

Sredstva za gašenje požara dijelimo prema njihovom agregatnom stanju i prema načinu
gašenja.

Prema agregatnom stanju dijelimo ih na:

  • kruta sredstva za gašenje – pijesak, zemlja, pepeo, prah
  • tekuća sredstva za gašenje – voda, pjena, ugljendioksid (CO2), FM-200

Prema načinu gašenja dijelimo ih na:

  • sredstva koja ugušuju – pjena, ugljendioksid (CO2) i prah
  • sredstava koja ohlađuju – voda, pjena
  • sredstva koja gase antikatalitički – neke vrste praha

Sredstva za gašenje požara

Voda

Voda je jedno od osnovnih sredstava za gašenje požara. Za vodu znamo da je hemijski spoj između vodika i kisika (H₂O), stoga je potrebno napomenuti da se voda i kod gašenje može rastaviti na svoje elemente. To dovodi do neželjenih posljedica jer je vodik zapaljivi plin, a kisik podržava i pojačava gorenje.

Zbog toga se manje količine vode ne smiju bacati na užareni koks, željezo, aluminij ili magnezij jer zbog velike užarenosti i visoke temperature dolazi do rastavljanja vode i stvaranja zapaljivih eksplozivnih smjesa. Vodom se ne smiju gasiti ni požari na dimnjacima i drugim dimovodnim objektima. Voda se primjenjuje za gašenje požara, hlađenje posuda, apsorpciju plinova, razrjeđivanje kiseline, alkohola i sl. Najjeftinija je kao sredstvo gašenja požara, a ima je gotovo svugdje te se lako primjenjuje.

Napomena: voda provodi električnu struju i zato se ne smije koristiti za gašenje požara na
električnim uređajima i instalacijama pod naponom.

Pjena

Pjena je nestabilana masa koju čini mnoštvo mjehurića ispunjenih zrakom ili plinom, te je njeno djelovanje istodobno ugušujuće i ohlađujuće. Zavisno o vrsti pjene mjehurići mogu biti ispunjeni zrakom ili plinom – ugljendioksidom (CO2).

Kao sredstvo za gašenje ima osobito značenje kod požara lako zapaljivih tekućina (benzina, nafte, ulja i dr.). Danas se pouzdano pjenom mogu gasiti i najveći požari u rafinerijama, skladištima zapaljivih tekućina, laboratorijima i sl. Prema načinu stvaranja pjene razlikujemo:

  1. Hemijsku pjenu – koju dobijamo pomoću plina ugljendioksida, pjenila i vode. Dobije se na taj način da se međusobno pomiješaju otopina natrij bikarbonata , aluminij sulfata i sredstava za opjenjenje u određenim omjerima. Hemijskom reakcijom između otopine natrij bikarbonata i aluminij sulfata nastaje plin ugljendioksid koji ispunjava mjehuriće i čini pjenu s velikim volumenom i malom specifičnom težinom. Takva hemijska reakcija nosi oznaku PH. Hemijska pjena najbolji učinak ima za gašenja požara lako zapaljivih tekućina.
  2. Zračnu pjenu koju dobijamo pomoću zraka, pjenila i vode. Zračna pjena nastaje na taj način da se u otopinu vode i pjenila uvodi zrak, tako da su mjehurići pjene ispunjeni zrakom. Općenito za dobijanje zračne pjene koristimo razna sredstva. Njih nazivamo ekstraktima ili pjenilima. Prema broju opjenjenja koji pokazuje koliko je volumen nastale pjene veći od volumena otopine od koje je proizvedena postoje teška, srednje teška i laka pjena. Što je više zraka u sastavu pjene, to je pjena lakša.

Prah

Prah je danas jedno od najpoznatijih i najrasprostranjenijih sredstava za suho gašenje zahvaljujući postupcima pomoću kojih su bitno usavršena dobra svojstva samog praha. Prah je po osnovnom hemijskom sastavu natrijev bikarbonat. Obogaćen je raznim dodacima kao što su silikati, fosfati ili karbonati što ga čini sipkim, da se uslijed dužeg stajanja u aparatima ne bi zgrudvao ili upijao vlagu.

Prah je sredstvo koje gasi požar na principu antikatalitičkog i ugušujućeg djelovanja. Prah je jedno od najboljih sredstava za gašenje požara. Najbolji mu je efekat kod zapaljivih tekućina, plinova, električnih uređaja, odnosno instalacija pod naponom kao i predmeta od posebnog značaja osjetljivih na vlagu (novac, vrijednosni dokumenti, slike, skulpture i dr.). Kao pogonsko sredstvo u aparatima se upotrebljava ugljendioksid, a kod većih aparata u specijalnim vozilima i aparatima pod stalnim pritiskom i komprimirani dušik.

Ugljendioksid – CO2

Ugljendioksid (CO2) je plin bez boje i mirisa, blago kiselkastog okusa, 1,5 puta teži od zraka, a još se javlja i u obliku teško hlapljive bezbojne tekućine ili krute tvari poput snijega (suhi led). Ugljendioksid ne gori s obzirom da je potpuno zasićen kisikom, pa se stoga više ne spaja s daljnjom količinom kisika i služi kao sredstvo za gašenje.

Goriva tvar se s ugljendioksidom upravo i gasi zbog pomanjkanja potrebne količine kisika. Ugljendioksid nastaje punim sagorijevanjem gorivih tvari koje sadrže hemijski vezani ugljik. Gasi požare na principu tzv. ugušivanja, što se postiže istiskivanjem zraka iz zone gorenja, a ima i manji ohlađujući učinak prilikom gašenja.

Naročito je dobar za gašenje u zatvorenom prostoru, požara na električnim uređajima i instalacijama pod različitim naponima električne energije, te požara zapaljivih tekućina i plinova. U aparatima se nalazi ukapljen u tekućem stanju, a prilikom korištenja kad izlazi iz aparata prelazi u plinovito agregatno stanje pri temperaturi od -79°C, te ima osim ugušujućeg i ohlađujući učinak gašenja.

Tekući plin FM-200

FM – 200 je tekući plin, hemijske formule CF3CHCF koji se pod pritiskom od 24,8 bara na 20 stepeni Celzijusa drži u spremnicima, a služi kao djelotvorno sredstvo za gašenje i ima antikatalitičko djelovanje. U principu su to halogenizirani ugljikovodici kao što su hlor, flour, brom, jod i dr. Pod komercijalnim nazivom FM-200, u standardu NFPA 2001 se naziva HFC-227ea. Plin FM-200 je siguran za ljude koji bi se zatekli u prostoru u trenutku gašenja, bezbojan je i bez mirisa, bez opasnosti od povećanja pritiska u prostoru, nije provodnik električne energije što izvrsno odgovara za zaštitu električnih uređaja i opreme, te gasi požar unutar deset sekundi od trenutka aktiviranja.

Uticaj na okoliš i ozonski omotač plina FM – 200 povoljniji je u odnosu na halon 1301 koji se koristio prije ovog plina. Vrijeme raspada u atmosferi za FM-200 iznosi 31-42 godine, dok je za halon to čak 77 godina. Prema Montrealskom protokolu o tvarima koje oštećuju ozonski omotač iz 1987. godine, te kasnijim dopunama i izmjenama protokola, ograničeno je i djelomično zabranjeno korištenje halogeniziranih ugljikovodika, tako da se ovi aparati danas više ne proizvode, niti se stavljaju u upotrebu.

Priručna sredstva za gašenje požara

Pijesak, zemlja i slični materijali koji ne gore spadaju u kruta pomoćna sredstva za gašenje požara. Uslijed pomanjkanja odgovarajućih sredstava za gašenje požara često se moraju upotrebljavati i pomoćna sredstva. Efikasno se upotrebljavaju za gašenje površinskih požara, odnosno za gašenje manjih požara. Tekstilni prekrivači najčešće se upotrebljavaju za gašenje manjih početnih požara, npr. zapaljivih tekućina u posudama, za gašenje plinova (boca) i kod požara na osobama.

Za sve dodatne informacije ili eventualne narudžbe kontaktirajte nas i Viberom

Podijelite ovaj članak

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin

Povezani članci